Razgovori o savremenoj umetnosti |
Na poziv ProArtOrg-a u Beograd su 8. juna doputovali gospodin Tomas Meser, dugogodišnji direktor Gugenhajmovog muzeja u Njujorku i počasni direktor istoimene fondacije, i gospodin Loran Heđi, direktor Muzeja moderne umetnosti u Sent Etjenu u Francuskoj.
Tekst: Mihael Milunović Fotografije: Dušan I. Dimitrijević |
| Gostovanje ovih vrhunskih profesionalaca deo je šireg programa ProArtOrg-a čiji je dalekosežni cilj uspostavljanje raznovrsnije i visokokvalitetne ponude u sferi likovne umetnosti i razmene, kao i rad na pravom uspostavljanju viših odnosa između činilaca i učesnika u relacijama kustos–institucija, kustos–umetnik, umetnik–institucija. Ti novi odnosi trebalo bi da konsekventno dovedu i do većeg osamostaljenja samih umetnika. |
| Projekat je iniciran kao sasvim jasna potreba da se ovaj prostor obogati razmenama koje će poboljšati rad pojedinaca i institucija, bilo da se one realizuju kroz svojevrstan vid savetovanja, ili putem radionica, u kojima učestvuju poznata imena svetske umetničke scene, kao što je to trebalo da bude slučaj ove godine sa gospodinom Denisom Openhajmom koji je nažalost zbog bolesti odložio kompletnu evropsku turneju, uključujući i Beograd. Ipak, i pored izostanka umetnika, u galeriji New Moment Ideas otvorena je premijerna izložba njegovih crteža u centru Beograda, na kojoj je prikazano desetak radova iz ranih perioda ovog izuzetno značajnog i plodnog američkog stvaraoca. |
Loran Heđi & Dr Tomas Meser | |
Loran Heđi & Mihael Milutinović |
Nakon izložbe sledio je u okviru njihovog jednonedeljnog boravka, niz predavanja, fokusiran na dve glavne teme: "Životno iskustvo – oko svedoka", unutar koje su Heđi i Meser izlagali i sagledali svoje lično i profesionalno iskustvo bivajući u srcu umetničkih dešavanja, vodeći "velike brodove", glomazne i superstrukturisane muzejske institucije tokom više decenija, često se rvući sa njihovom neukrotivom arhitekturom (Meser sa Gugenhajmovim muzejom, projektom Frenka Lojda Rajta) ili sa konzervativnom netrpeljivošću političkih krugova (Heđi u muzeju Ludvig u Beču). | |
| I jedan i drugi poreklo vode iz Centralne Evrope, koja je odavno sinonim tolerantne i multikulturalne Evrope, i njen su duh obojica utkali u svoja poznanstva i profesionalno delovanje. |
| Drugi temat bavio se specifičnošću novog evropskog momenta, tj. problematikom povratka istočnoevropske i centralnoevropske umetnosti u evropski kontinentalni kulturni okvir, kojem su one definitivno i pripadale, ali je pre svega zahvaljujući političkom diskontinuitetu, hladnoratovskoj amneziji i samoizolaciji intelektualnih elita, izostalo savremeno i jedinstveno čitanje evropske umetnosti kao celine. |
| Može se reći da su ti stavovi de facto životno delo Lorana Heđija koji je, kao direktor Nacionalne galerije u Budimpešti, a zatim, i pre svega, kao desetogodišnji direktor muzeja Ludvig u Beču, beskompromisno radio na rušenju nagomilanih stereotipa vezanih za stvaralaštvo "istočnjaka" i ostvario na stotine konsekventnih i već istorijskih izložbi u kojima je često dominirao nov koncept postavke i izjednačavanje značaja avangardi i ključnih umetničkih figura, kao što je to bio slučaj sa novom postavkom MUMOK-a 2001, gde su se rame uz rame našli radovi Šona Skalija, Bazelica, Gilberta i Džordža, sa onima Romana Opalke, Zdenjeka Sikore, Brace Dimitrijevića...
U sklopu projekta ProArtOrg-a održana su četiri predavanja i jedna izložba sa mnoštvom novinskih i televizijskih intervjua i sa zaista velikom posećenošću zainteresovane publike. |
 | |
Loran Heđi & Mihael Milutinović |
Gospoda Meser i Heđi ubuduće će u sklopu Borda savetnika ProArtOrg-a češće dolaziti u Beograd, sarađivati, savetovati se sa akterima sadašnje i buduće umetničke scene u Srbiji i Beogradu.
Oduševljeni su entuzijazmom ljudi koji žele da uče i sprovedu kvalitativne promene u svojim sredinama. Njihov pogled se nije zaustavljao samo na izlozima, već se peo tamo gde je većina Beograđana zaboravila da gleda - na arhitektonsku baštinu Beograda; na njegove fasade, zdanja, plastiku, ambijent; i malo je reći da su bili fascinirani takvom raznovrsnošću. | |
| Rekli su da je Beograd grad sa otvorenom budućnošću i da kao struktura neopterećena konzerviranom prošlošću, kao mnoge druge evropske prestonice, ima šansu da se izgradi u savremenu metropolu bez kompleksa i da utisak o sebi ostavi ne samo preko populističkih manifestacija i koncerata, već profilišući se kroz više umetnosti u gradskom jezgru – skulpturu, instalacije, galerijske prostore…
Sledeće gostovanje u okviru istog projekta već je najavljeno i ovog puta biće to Mikelanđelo Pistoleto, čuveni italijanski umetnik, koji će u Beogradu provesti dve nedelje u okviru rezidencijalnog programa praćenog predavanjima i radionicama. |
|
Denis Openhajm rođen je 1938. godine u Elektrik Sitiju, Vašington. Posle studija u Školi za umetnost i zanatstvo u Oklandu, Kalifornija (B.F.A. 1965) i na Univerzitetu Stanford u Palo Altu, Kalifornija (M.F.A. 1967) vraća se na Istočnu obalu, u Njujork, gde je radio kao profesor umetnosti u longajlandskoj City Junior srednjoj školi. Denis Openhajm danas živi i radi u Njujorku. Jedan je od najvećih živih umetnika – predstavnika konceptualne umetnosti sedamdesetih godina minulog veka; i dalje aktivno deluje na polju savremene umetničke prakse. | | |
|